Slikovnica “Kasus i petrovo uho”
Riječanku Sanju Lujić Pirc već smo upoznali kroz njezine edukativne ilustrirane priče. Profesorica hrvatskog jezika i književnosti te voditeljica kolegija Komunikacijske vještine, kroz svoje slikovnice šalje poruke djeci, ali i odraslima. Ovoga puta, pridružila joj se Laura Baranić sa svojim ilustracijama koje su dočarale simboliku boja bajkovitog otočnog okruženja.
Kao inspiracija ovoj priči poslužio je naš otok Susak, o čemu svjedoči i naziv glavnoga lika, djevojčice Kasus (pročitajte unazad). Priča progovara o prijateljstvu, važnosti komunikacije (slušanja i jasnog izražavanja misli i želja), ali i o usamljenosti te važnosti empatije.
Slikovnica šalje snažnu poruku “Kad je tebi nešto važno, važno je i meni”!
Od kud ljubav prema slikovnicama odnosno zašto baš slikovnice?
Slikovnica je djetetova prva knjiga s kojom se susreće, u kojoj je priča upotpunjena ilustracijama. Slikovnice su čitali moji roditelji meni, čitali smo ih i mi našoj kćeri i to su zajednički trenuci koje pamtite cijeli život. Roditelji bi trebali znati da nakon pročitane priče nismo gotovi, ne jurimo na mobitel, nego nam je to uvod u razgovor, nastavak za daljnji kreativni (zajednički) rad. Slikovnica zapravo nema dobnu granicu. “Kasus” će shvatiti i neko dijete predškolske dobi, učenik nižih razreda osnovne škole, ali zar je problem da ju pročita i netko stariji? Meni je gušt čitati slikovnice, romane za djecu i mlade, pa nisu mi zabranjeni jer više nisam mlada. Iako, zezaju me prijatelji da je vrijeme za roman. Bit će.
Koje su glavne poruke o kojima možemo pričati nakon pročitane “Kasus”?
Možemo pojasniti djetetu što znači da imamo dva uha, a jedna usta odnosno da moramo slušati s razumijevanjem kada nam netko nešto govori jer tako pokazujemo da nam je stalo do te druge osobe. Objasniti da ako je nešto nekome “najvrjednije” ne znači da je financijski skupo. Također, da moramo jasno izraziti svoje misli i potrebe ljudima oko sebe kako bi nam mogli pomoći. Jer čarolija nije u predmetima, već u ljudima! Kada pokažemo svoje osjećaje, otvaramo prostor da nas drugi razumiju i pruže nam toplinu i prijateljstvo. Osim o važnosti empatije razgovaramo i o osjećaju usamljenosti. Zašto su neka djeca odbačena, zašto se na školskom odmoru nitko s njima ne igra? Zar nije na nama roditeljima, nastavnicima da ukažemo da su tolerancija i suosjećanje važni? Kada je Kasus bila tužna, jer joj je nedostajala njezina prijateljica koja se je odselila s otoka u grad, počele su nestajati boje. I što je ona bila tužnija, to su boje više nestajale.
Kasus je priča o djevojčici koja živi na otoku na kojem je prije živjelo mnogo ljudi, a sada ih se je većina zbog posla i škole preselila u grad ili daleke zemlje. Ona tužna i usamljena čeka ljeto, kada će otok zaživjeti žamorom djece, turista i iseljenika.
U današnja vremena svi smo se udaljili jedni od drugih, a opet mislimo da sve znamo o svakome prateći društvene mreže. Istraživanja pokazuju da je usamljenost nova epidemija, pogotovo među mladima.
Strašno i tužno. Možeš biti okružen brojnim ljudima, a svejedno se osjećati usamljeno. Čula sam neki dan jednog dečkića koji je pričao mami da on želi zagrliti prijatelje u razredu, a oni ga odguruju. Jedan tata mi priča da nitko nije došao na rođendan njegovoj djevojčici. Roditelji autističnog dječaka su zamoljeni da više ne dolaze u park jer da on plaši njihovu djecu. Pitam se što se događa i možemo li se vratiti na “tvorničke postavke”. Evo, pokušavam na ovaj način “pokušati”.
Gdje možemo kupiti ovu slikovnicu?
Zuzi online knjižara se je pobrinula da nam slikovnica može doći u sve dijelove Hrvatske. Trenutno je i dostava besplatna putem BoxNow paketomata pa iskoristite ovu ponudu i uživajte u čitanju sa svojim najdražima. I ne zaboravite se javiti svojim prijateljima. Recite im da mislite na njih. Pošaljite im zagrljaj.
FOTO: PROMO
Tekst preuzet s portala redakcija.hr
